U BiH trenutno boravi 8 učenika, učesnika AFS jednogodišnjeg programa razmjene. Žive u domaćin porodicama u Banjaluci, Sarajevu, Srpcu, Tuzli i Zenici i pohađaju srednju školu.

Među njima je i Maurizia iz San Marina koja svoju AFS godinu razmjene doživljava u Banjaluci u porodici Katić gdje pohađa nastavu u Općoj gimnaziji pri KŠC-u. U martu je učestvovala u AFS mini-boravku (AFS Ministay) tokom kog je boravila sedmicu dana u Ugljeviku u porodici Spasojević gdje je pohađala nastavu u Srednjoj školi ” Mihailo Petrović Alas” . Donosimo vam njeno iskustvo.

Trećeg  marta smo počeli okupljati u Sarajevu na kampu za učenike koji su u BiH, a zatim smo svi otišli u svoje nove obitelji na sedam dana. Moja mini razmjena je bila u malom mjestu kod Tuzle koje se zove Ugljevik. U Ugljeviku ne postoji ništa veliko i bitno za vidjeti, jer je zaista mali grad sa malo stanovnika, ali zbog njegove jednostavnosti i tišine sam uživala u njemu.

Bila sam jedina nova cura u gradu!

Ja sam živjela u ovoj vrlo lijepoj i prijatnoj obitelji u kojoj sam se mnogo udebljala, jer je baka  svaki dan pripremala jako dobre delicije. Nisam mogla da odbijem njenu hranu i svaki dan sam govorila sebi: “Još samo malo jedi!” Imala sam dvije sestre, Marinu i Mariju koje su bile super.

Čak i ako samo bila tjedan dana na ovoj porodici, uvijek se dešavalo tako puno… išla sam u novu školu, upoznala puno novih ljudi! A onda sam također poboljšala jezik jer nitko u obitelji nije govorio engleski što me je plašilo dok nisam stigla u Ugljevik. Tek tamo sam shvatila da mogu razumjeti i pričati bhs jezik. Osjećala sam se jako dobro. Vrijeme je bilo prekrasno i osjećala sam se kao u malim selima Austrije gdje sam išla kao mala djevojčica. Sve je bilo mirno i opušteno, a ljudi su izgledali jako sretni.

Također shvatam zašto se kaže da je svijet tako mali.  Jedan drug iz Ugljevika me je pozvao u svoju kuću jer njegov otac kad je bio mlad bio u San Marinu. Dugo smo pričali i gledali slike. Pored njega, iako u tako malom mjestu, sastala sam se sa još dvoje Italijana. Kakva slučajnost! Ja sam zaista zavoljela Ugljevik, i  to je jedan od onih gradova  koji su pogodni za mene…grad u kojem sam se zamislila o svemu. Ovo je bio prekrasan tjedan za mene!