Tamara iz Bijeljine učestvuje u AFS programu interkulturalnog učenja kroz tromjesečnu razmjenu srednjoškolaca poznatu i kao European Citizenship Trimester Programme u školskoj 2015/16. godini. U nastavku donosimo njeno iskustvo života u Češkoj.
Zdravo svima!
Prvo želim da se zahvalim AFSu što mi je omogućio da doživim ovo iskustvo.
Kako se može vidjeti već iz prve rečenice, ja ovdje naprosto uživam. Iskreno, kada sam dobila Češku (iako sam je stavila kao prvi izbor, jer nisam vjerovala da ću proći), nisam bila srećna, jer sam htjela ići u Portugal, ali sam onda došla i prvi dan se zaljubila u predivnu prirodu i boje koje ova država u srcu Evrope pruža. Moj najveći strah je bio da me neće prihvatiti jer sam čula kako su Česi hladan narod, ali i tu sam se prevarila.
Naprotiv, veoma su ljubazni i prijatni. Doduše, ne grle se kao mi. To mi nedostaje, ali nema veze. Naučila sam da ne treba slušati priče i imati stereotipe, jer dok sam ne vidiš ne možeš znati. Svaki čovjek doživljava stvari drugačije i prema tome, postoji 1000 priča.
U školi mi je super, svi su divni prema meni. Ovdje sam doživjela toliko toga za što ne bih imala priliku ni za 10 godina. Toliko stvari sam probala po prvi put, toliko toga naučila o drugim državama, pojela čokolada kao nikad u životu. Ovo je život u 3 mjeseca, potpuno novi. Ne znam kako ću kada se vratim u Bosnu, sve ovo će mi nedostajati: društvo, zemlja, moja prodica ovdje, putovanja…jer kao što sam i ranije napisala, Češka je u srcu Evrope, pa nije teško otići u drugu zemlju, sve je nekako blizu. Baš sam se u nedjelju vratila iz Berlina sa festivala, išla sam sa AFS-om.
Upoznala sam mnogo drugara iz različitih dijelova svijeta i naučila da smo mi svi u suštini isti. Svi se isto smijemo, plačemo, volimo. Ne bih mijenjala ovo ni za šta u životu, iskustvo koje zaista treba doživjeti. Toliko toga ima, tako da ne znam odakle da počnem. Izgubila sam se nekoliko puta u Pragu, i to nije problem jer je to jedan od najljepših gradova. Meni je ljepši od Berlina i od Bratislave. Ovdje je sve super, mada im hrana nije nešto, ali hajde. Nedostaju mi pita i baklave i ćevapi.
Oni koji ne posjete Prag definitivno su mnogo propustili u životu. Ovdje ne skidam osmjeh sa lica, dosta sam stvari shvatila: da se čovjek može tako brzo prilagoditi nečemu sasvim novom i naučiti toliko stvari o sebi i promijeniti se na bolje za tako kratak vremenski period—nisam ni sanjala.