AFS BIH ured je sredinom avgusta 2013. godine postao bogatiji za još jednog člana! U Sarajevo je došla Sylvia iz Njemačke koja do sredine jula 2014. godine, kao učesnica FSJ programa razmjene volontera (Freiwillige Soziale Jahr) sponzorisanog od strane njemačke vlade, volontira puno radno vrijeme u našem uredu. Donosimo vam njeno interesantno iskustvo interkulturalnog učenja u BiH i rada u AFS BIH. Uživajte.
Sarajevo, mart 2014. godine
Miris pržene hrane, kafe i benzina je dostigao moj nos. Bilo je nevjerovatno, stigla sam stvarno u Sarajevo. Hodala sam starim gradom u Sarajevu, zvanim Baščaršija, i zaljubila sam se odmah u okolinu. Gledala sam sve do detalja i bila fascinirana, ali sam i ja bila posmatrana. Razlog za to otkrićete kasnije u tekstu.
Prvo ću se predstaviti. Moje ime je Sylvia Lukau Sakaneno. Imam 21 godinu i dolazim iz Njemačke, iz Hamburga. Trenutno volontiram u uredu AFS BIH u Sarajevu, u sklopu programa poznatog kao godina dobrovoljnog društvenog rada (Freiwillige Soziale Jahr – FSJ) preko AFS organizacije u Njemačkoj. AFS u Njemačkoj mladim ljudima između 18 i 25 godina nudi volontiranje u inostranstvu. Pri tome mladi ljudi rade dobrovoljno, upoznaju novo društvo i kulturu i stiču bolje razumijevanje prema sopstvenoj kulturi. AFS u Njemačkoj kroz ovu ponudu želi promovisati i stvarati miran zajednički život.
Kada sam čula za priliku da živim 11 mjeseci u Sarajevu i da tamo radim u uredu AFS organizacije u BiH, bila sam vrlo iznenađena. Bosna i Hercegovina mi je bila jako strana i malo toga sam o njoj znala. Moji roditelji uopšte nisu bili oduševljeni, jer su oni Jugoslaviju (tako su zvali BiH) poznavali kao jednu nemirnu državu. Ipak, zajedno smo razmislili o ovoj mogućnosti i ja sam odlučila da krenem ovim novim putem. Time su moji planovi da idem u SAD bili zaboravljeni, a radovanje zemlji o kojoj ne znam skoro ništa je postalo veliko. Nakon toga provodila sam
dane tražeći informacije o Sarajevu na internetu.
Dva mjeseca kasnije šetala sam Baščaršijom sa jednim volonterom iz Bosne i Hercegovine. Bilo je nevjerovatno biti u Sarajevu. Sve mi je bilo novo. Osjetila sam mnoštvo različitih mirisa i htjela najradije svu hranu i sva pića odmah probati. Zamišljala sam Sarajevo kao jedno veliko selo, a ljude tu kao naročito staromodne. Bila sam baš iznenađena kad sam primijetila da se mladi ljudi interesuju i za modu i da su upoznati sa najnovijim trendovima. Poznaju čak i američkog pjevača Brunu Marsa!!!
Rijetko sam osjetila nostalgiju za svojim domom, zato što sam upoznala mnogo druželjubivih ljudi i zato što me AFS BIH srdačno primio. Bosanci su generalno jako otvoreni, gostoljubivi i zainteresovani ljudi. Zbog moje boje kože bila sam velika atrakcija! Nasuprot razmišljanjima koje sam imala da su ljudi ovdje možda rasisti, većina njih je bila poprilično zainteresovana za moju ličnost. Čak su me često pitali i za fotografiju sa mnom. Prema tome, veoma brzo sam se nastanila u Sarajevu.
Na poslu u početku nije bilo lako. Prvo sam se morala navići raditi na engleskom. Između ostalog, moji saradnici su međusobno pričali na bosanskom jeziku, a ja, naravno, ništa nisam razumjela. Nakon što sam na početku imala samo posmatračku ulogu, postepeno sam počela i samostalno raditi. Moji zadaci su danas više u polju hostinga, odnosno, programa ugošćavanja AFS učenika iz inostranstva u BiH.
Organizujem sastanke između učenika na razmjeni i volontera, planiram izlete za učenike i naravno, brinem se i o prijavama novih učenika. Pri tome svakako imam stalnu podršku od strane ureda i volontera AFS BIH. Sljedeća generacija učenika na razmjeni dolazi na ljeto, a moj zadatak je tražiti porodice koje bi ih ugostile. Posao me veoma zabavlja zato što donosi sa sobom i određene izazove.
Sada sam skoro sedam mjeseci u Sarajevu i živim u jednoj jako prijatnoj porodici. Našla sam svoje mjesto u uredu zahvaljujući dobroj podršci AFS BIH. Nakon sedam mjeseci mogu da kažem da se svakodnevni život vratio. Počela sam razumijevati jezik i mogu i da razgovaram na bosanskom.
Ono najbolje što sam ovdje naučila jeste da je porodica najvažnija, i kad se vratim u Njemačku, definitivno ću pokušati više vremena provoditi sa svojom porodicom. Ovdje sjedim puno češće sa svojom domaćin porodicom, razgovaramo, pijemo kafu i gledamo zajedno televiziju. Naravno, na početku mi je bilo dosta teško dugo sjediti sa njima u dnevnoj sobi, zato što sam u Njemačkoj radije u svojoj sobi i za računarom surfam internetom. Puno vremena sam rado provodila i sa prijateljima. Moj život u Njemačkoj je bio vrlo naporan jer sam pet dana u sedmici išla u školu, a vikendom radila ili se nalazila sa prijateljima. Bila sam uvijek u pokretu i moje vrijeme je bilo isplanirano. U Bosni i Hercegovini se uživa u vremenu. Satima se sjedi u kafićima, šeta ili sa cijelom porodicom zajedno jede.
Više od polovine vremena je prošlo. Preostalih pet mjeseci želim da otkrijem što više o Bosni i Hercegovini. Obavezno želim da idem na plažu u Neum, da provedem jedan vikend na planini i posjetim sve te male divne gradove koji postoje u BiH.
Sada cijenim male stvari mnogo više nego što sam to radila prije. Provodeći vrijeme ovdje, ostvarila sam još bolji odnos sa mojom porodicom u Njemačkoj, jer oni primjete da se više brinem o njima. Postala sam opuštenija i u puno situacija reagujem smirenije. Najvažnije je to što sam postala dobrim dijelom odrasla. Tokom ovog vremena sam se sasvim sigurno bolje upoznala.
Za kraj bih još rekla da sam, zahvaljujući Bosni i Hercegovini, malo bliže upoznala istočni dio Evrope. Volim ovu kulturu i mentalitet ljudi. Cijeli svoj život ću nositi djelić Bosne i Hercegovine u svom srcu, jer me je ova zemlja dodatno obrazovala i promijenila.
Hvala AFS BIH i AFS-u u Njemačkoj za ogromnu podršku!
Sylvia Lukau Sakaneno