Milica iz Bijeljine, učesnica AFS jednogodišnjeg programa u školskoj 2014/15. godini i dobitnica Landesstiftung Baden-Württemberg stipendije, piše o svom interkulturalnom iskustvu u Njemačkoj.
Bio je novembar 2013. godine kada sam sasvim slučajno naišla na AFS aplikaciju za razmjenu učenika. “Zašto da ne?”, pomislila sam. Prikupila sam sve potrebne papire i poslala aplikaciju. Dva mjeseca kasnije odlazim na polufinalne radionice, mjesec dana poslije toga u finalne i konačno, 1. aprila sam saznala da sam odabrana za učešće u jednogodišnjem programu razmjene učenika u Njemačkoj. Plakala sam dugo od radosti. Nisam mogla cijelu noć da zaspim. Mjesec dana kasnije bio je prvi pripremni sastanak, mjesec dana poslije i drugi i par sedmica prije polaska treći. I poslije svih, nisam mogla da vjerujem da zaista odlazim.
20. septembra pozdravljam se sa roditeljima, prijateljima i sa koferom uspomena i želja napuštam Bosnu i Hercegovinu. Bio je to moj prvi let avionom. I prvi put postajem svjesna da zapravo idem, da se sve zapravo dešava i da nije san. Ujutru rano dolazim u Frankfurt, najveći aerodrom u Evropi.
AFS volonteri me srdačno dočekuju i tu počinje prvo upoznavanje sa svim ostalim AFS učesnicima. Cijeli mozaik nacionalnosti na jednom mjestu. Nastavak druženja u hotelu u Frankfurtu i sutradan svako odlazi u svoje porodice. Svi smo bili nervozni pred upoznavanje sa domaćin porodicama, ali iz voza kada smo ih vidjeli kako skaču sa zastavom i veselo nas dočekuju, sav strah je nestao. Topao zagrljaj i riječi dobrodošlice dobili su svi učesnici.
Škola je također ubrzo počela. Školski sistem je mnogo drugačiji i mnogo lakši. Koriste se najsavremeniji uređaji, što mi je bilo lično vrlo nepoznato. Prvu sedmicu nisam mogla ništa da razumijem od predavanja, sada već aktivno učestvujem u nastavi i radim dodatne aktivnosti. Pohađam dramsku sekciju gdje provodim dva najljepša sata sedmično.
Pforzheim, grad u kome živim već više od mjesec dana, ispunjen je raznoraznim kulturnim programom. Uvijek se može pronaći neka predstava, koncert ili performans u teatru, muzeju ili u samom centru. Hrana je mnogo slična našoj, ali sam svakako mnogo nove hrane isprobala i odlična je. Preporuke svima: majstori su kada se govori o hljebu i pecivima. Zbližila sam se sa radnicima u pekari, koji me više i ne pitaju šta želim, jer su već navikli da uzimam čuvene Katz Weck zemičke. Porodica također zna puno recepata, ali su se i oduševili kada sam pravila ćevape, burek i uštipke. Iznenađeni su kako mi mijesimo tijesto rukama, jer oni za sve imaju mašine: mašine za tijesto, mašine za kafu, mašine za suđe…neke čak ne znam ni da koristim.
Upoznala sam se i sa tradicionalnom nošnjom “drindl” koju nose djevojke na poznatom Oktobarfestu. Bila sam čak i dio samog festivala. Vidjela sam Njemce vesele i prijatne i oborila sam predrasudu da su svi Njemci hladni ljudi. Istina je da većina njih djeluje zatvoreno, sjedeći u autobusu sa slušalicama na ušima, ali su zaista ljubazni i prijatni kada se govori sa njima. Nemojte suditi prije nego što ih upoznate.
Sve u svemu, u mjesec dana sam promijenila svoj život za 180 stepeni. Upoznala nove ljude, mjesta, kulturu, jezik, hranu, događaje. Promijenila svoje navike i stekla nove. Uvidjela koliko su mi važne male stvari i koliko su mi zaista potrebne. Spoznala sam ko su mi prijatelji, ko će ostati uvijek stranci. Vidim šta znači biti samostalan, odvojen i živjeti po svom, punim plućima. Kao dio slobode. Pored svega, uživanje sa AFS učesnicima sa kojima je najlakše dijeliti iskustva i utiske. Zabava i učenje, radoznalost i igra, svega po malo.
A ako vam moje iskustvo nije dovoljno da vas ubijedi da postanete i vi dio velike AFS porodice, onda zaista morate da se prijavite i doživite sve one “među-trenutke” koji nose najviše ljepote ove razmjene, a koje je nemoguće ovim običnim riječima opisati…
Tople i srdačne pozdrave šaljem Bosni i Hercegovini!
Milica
Učesnica AFS programa razmjene srednjoškolaca u Njemačkoj, 2014/15.