AFS BIH svake godine organizuje mini-razmjenu za učenike koji u Bosni i Hercegovini provode godinu dana kao učesnici AFS programa interkulturalnog učenja. Oni tokom dvije sedmice mini-razmjene odlaze u drugo mjesto gdje žive u novoj domaćin porodici i pohađaju drugu školu kako bi što bolje upoznali našu zemlju, otkrili njena bogatstva i sklopili nova prijateljstva. Od 21. februara do 6. marta 2016. godine, Paola i Fausta su učestvovale u mini-razmjeni u Stjepan Polju i Sarajevu.
Paola iz Italije koja svoju godinu razmjene provodi u Sarajevu, piše o svojoj mini-razmjeni u Stjepan Polju:
Slobodno mogu reći da je iskustvo mini-razmjene promijenilo moju cjelokupnu godinu u Bosni i Hercegovini. U prvih nekoliko dana, mislila sam da ne mogu da podnesem naglu promjenu sredine jer je sve bilo toliko drugačije od Sarajeva. Čak sam razmišljala i o povratku u Sarajevo, ali nakon razgovora sa volonterima, uvjerila sam samu sebe da mogu savršeno dobro da ‘preživim’ te dvije sedmice i napravim ih nezaboravnim, tako da sam od tog trenutka počela gledati svijet u drugom svijetlu. Nakon toga sve je postalo nevjerovatno, bila sam više otvorena za upoznavanje novih ljudi u školi, tako da sam upoznala mnoštvo nevjerovatnih ljudi. Neki od njih su za te dvije kratke sedmice zaslužili mjesto u mome srcu, a stvar koja me posebice raduje je to da sam u te dvije sedmice konstantno mogla pričati bosanski, bez straha da će mi se smijati zbog mog čudnog akcenta i izgovaranja riječi. Mislim da me suočavanje s realnošću koja je potpuno drugačija od one u kojoj sam do tada živjela u Sarajevu naučila da razumijem pravu esenciju programa interkulturalnog učenja: da ne osuđujem na prvi pogled nego da pokušam razumjeti zašto se nešto dešava.
Fausta iz Italije koja svoju godinu razmjene provodi u Banjaluci, piše o svojoj mini-razmjeni u Sarajevu:
Moje iskustvo učešća u mini-razmjeni je jedno od najboljih stvari koja sam uradila u životu. Upoznala sam mnoštvo ljudi i stekla pregršt prijatleja. Sve je bilo savršeno. Jednostavno, kada sjednem nemam riječi da opšiem kako je bilo. Porodica je bila divna i osjećala sam se prihvaćeno od samog početka. Škola je bila super kao i moji prijatelji iz razreda. Jednostavno, zaljubila sam se u Sarajevo. Bit moje razmjene je bio da postanem manje stidljiva, što mislim da i jesam uradila. Prvih dana me je bilo strah da pričam s ljudima. Sve je bilo toliko drugačije, i toliko divno. Bila sam uplašena da pravim greške, da kažem nešto pogrešno i još mnoge druge stvari, ali kada sam napokon sjela u školske klupe, svi moji strahovi su nestali. Krenula sam pričati s ljudima, koji su me tu prihvatili kao da sam oduvijek bila dio njihovog razreda. Tokom mini-razmjene sam uspjela da prebrodim moje strahove. Smatram da je ovo iskustvo koje svaki učenik na razmjeni mora da ima. Mnogo mi je pomoglo i vjerovatno će mi pomoći i u budućnosti. Nikada neću zaboraviti što sam sve radila i kako sam se osjećala. Još jednom, želim da se zahvalim svojoj domaćin porodici, školi, volonterima na svemu što su učinili za mene.