Tea iz Sarajeva, učesnica AFS tromjesečnog programa interkulturalnog učenja kroz razmjenu srednjoškolaca, odlučila je da podijeli svoje iskustvo razmjene iz Španije, gdje pohađala školu i živjela u domaćin porodici. U nastavku pročitajte njeno iskustvo.
Zovem se Tea i na učestvovala sam u tromjesečnom programu razmjene u Španiji. U Španiji sam provela tri mjeseca i žalim što se nisam odlučila za jednogodišnji program razmjene. Zemlja je prelijepa i jako je topla klima, u novembru se moglo izaći vani u kratkim hlačama.
Živjela sam u selu u velikoj oblasti Španije koja se zove Extremadura, dva sata vožnje od Madrida i jako mi se svidjelo ovo mjesto. Selo nije kao tipično naše selo, sa farmama i malim kućama, nego je kao grad, samo u manjoj verziji, sa prodavnicama i trgom. Škola je bila udaljena 45 minuta autobusom, koji je organiziran i besplatan, i u nju idu učenici iz nekoliko obližnjih sela, koja su povezana magistralom.
Škola je bila dosta drugačija nego u Bosni i Hercegovini, u smislu rada i realiziranja nastave, a i samih predmeta. Išla sam u 1° Bachillerato, što je ekvivalent našem trećem razredu srednje škole. Može se birati između društvenih, prirodnih nauka i umjetnosti, a zatim i odabrati dodatne predmete. U nastavi se koristi praksa mnogo više nego kod nas (na primjer iz anatomije) i od učenika se dosta traži da rade razne radove i eseje i sami izvode zaključke. Ono što me je najviše iznenadilo u školi jeste činjenica da učenici profesore zovu njihovim vlastitim imenima i sa njima su na „ti“, što je kod nas nezamislivo, kao i da je dosta opuštena veza između profesora i učenika.
Što se tiče španske porodice i načina života, najbolje se može opisati jednom španskom riječju – tranquila. Ne žure se uglavnom nigdje i, pogotovo mladi, ne prave neke velike planove za izlaske i druženja, nego je više onako „šta im dođe“. „Siesta“ je riječ koja označava popodnevni odmor, nakon ručka, bio on spavanje ili samo opuštanje, i ako ne radiš siestu, gledaju te malo čudno. Španci večeraju prilično kasno, uglavnom iza 21:30. Bilo mi je zanimljivo što ne mažu uopće puter na sendviče, nego maslinovo ulje, koje koriste stalno i u kuhanju. Pored toga, španska hrana generalno je odlična, iako ne jedu paellu toliko koliko mi mislimo – to im nije glavni specijalitet.
Festivali i zabave (fieste) su nezaboravne i ljudi svih godina izlaze. Kao narod generalno su dosta vani, na ulicama, u društvu ili sami, pogotovo kada je lijepo vrijeme. Rijetko ko ostaje u kući ako ne mora, trg i kafići budu puni ljudi. U kafićima, kada naručite nešto za piti, obavezno vam daju nešto za jesti, na primjer prženi krompir, piletinu ili paellu i ako to ne urade, to se smatra veoma nepristojnim.
Prije nego što sam otišla, svi su me pitali „Zašto Španija?“. Zašto ne Španija? Duga historija, mnogo različitih kultura i divan jezik, nisam se nikad pokajala što sam je izabrala. Sama razmjena mi je bila jedno savršeno iskustvo, jer sam upoznala mnogo ljudi iz mnogih država, sa različitih krajeva svijeta i sada imam prijatelje i u Njemačkoj i na Islandu i na Novom Zelandu… Vidjela sam novu kulturu i novi način života i shvatila koliko zapravo ne znam ništa o svijetu i koliko toga nisam vidjela.
Ukoliko želite da se prijavite za program razmjene srednjoškolaca u Španiji i otkrijete potpuno značenje riječi fiesta i siesta, istražite našu stranicu Postani AFSer i popunite online prijavni formular. Više iskustava naših učenika možešte pronaći na sljedećem linku: Iskustva AFS učenika.