Jasmina iz Konjica, učesnica jednogodišnjeg programa interkulturalnog učenja kroz razmjenu srednjoškolaca, odlučila je da podijeli svoje iskustvo razmjene iz Turske, gdje pohađala školu i živi u domaćin porodici. U nastavku pročitajte njeno iskustvo.
Jedna od ključnih stvari da bi čovjek bio sretan jeste zadovoljstvo. Zadovoljni možemo da budemo tek onda kada smo sami sebi dovoljni, kada smo sebi po volji. Prije nego što sam otišla na razmjenu uvijek sam tvrdila da sam zadovoljna, da me usrećuju sitnice i ne mogu reći da nisam bila u pravu, ali ne u potpunosti. Tek kada se nađete u situaciji da se u potpunosti morate osloniti samo na sebe, samo sebi vjerovati, kada morate pustiti stvari koje su se desile i ljude koji su bili uz vas, shvatite kako sreća zaista leži u jednostavnim stvarima. Kažem Vam, uvijek sam to tvrdila, ali to sam tek zaista osjetila kada sam napustila svoju domovinu, porodicu, prijatelje, sve ono što je bilo dio mog svakodnevnog života, a za šta u nekim trenucima nisam bila svjesna da je to zapravo razlog moje sreće, sopstvenog mira i zadovoljstva.
Moja AFS priča počinje početkom nove 2018. godine ne razmišljajući o tome da ću njen kraj dočekati na sasvim drugom mjestu i sa drugim ljudima. Za AFS sam saznala sasvim slučajno na holu moje škole od prijatelja, a aplikaciju sam poslala zadnji dan prije zatvaranja konkursa. To je jedan od prvih dokaza, a za koji tada nisam bila ni svjesna, da je ova razmjena dio moje sudbine koji me prosto nije mogao zaobići.
Ubrzo nakon toga sam dobila poziv na finalne radionice koje su se održale u Sarajevu. Taj kamp je definitvno bio jedna prekretnica u mom životu i već tada sam stekla moju posebnu AFS porodicu, gdje sam upoznala prijatelje iz raznih krajeva moje divne BiH. Nakon finalnih radionica, par sedmica kasnije, dobila sam e-mail da sam primljena na jednogodišnji program u Turskoj. Bila sam sretna, naravno, ali ujedno zbunjena i nesvijesna da ću ja stvarno napustiti svoj dom, školu i otići u drugu državu, na drugi kontinent i započeti drugu epohu mog života sama (zapravo nisam bila sama, ali na početku sam se tako osjećala što je zapravo i uredu, jer taj osjećaj usamljenosti i praznine stvara novu dimenziju tvoje ličnosti, nakon čega definitivno nesvijesno prerastaš u drugu osobu na koju sa punim pravom trebaš biti itekako ponosan).
Poslije su uslijedili i drugi pripremni kampovi i već 7. Sep. 2018. sam se našla na aerodromu sa svojom porodicom. Taj momenat neizvjesnosti, uzbuđenosti, s neke strane i tuge definitivno će ostat dugo urezan u moje pamćenje, mislim da taj momenat kao i prvi susret sa novom host-porodicom se prosto treba doživjeti da bi se shvatio. Prve dvije sedmice osjećala sam se kao na ekzkurziji, upoznavanje novih prijatelja, okoline, sve je bilo posebno interesantno, ni u jednom trenutku nisam pomislila na ono što sam ostavila iza sebe, mislim naravno da mi je nedostajala moja porodica, ali ne u takvoj mjeri da bih u nekom trenutku bila tužna. A znate zašto? Zato jer ni nakon dvije sedmice boravka na drugom kontinentu nisam bila svjesna da sam ja zapravo tu i da ću ostati još 10 mjeseci. Već u prvim danima upoznala sam svoje AFS prijatelje iz Italije, Njemačke, Rusije, Tajlanda, Indonezije, Venecuele, Španije i mi smo sasvim idealan primjer kako za sklapanje prijateljstva nije potrebno imati istu kulturu, maternji jezik, religiju…
Najbitnije je bilo ono što smo mi ponijeli sa sobom, ono duhovno i nevidljivo što nas je povezalo u jedno klupko ljubavi. Slagala bih kad bih rekla da je sve bilo “med i mlijeko”, prvi dan škole, prve spoznaje da si tu gdje jesi i da ćeš tu još dugo ostati, bez svojih prijatelja, porodice, spoznaje o nepoznavanju jezika i grada u kojem se nalaziš, iskreno nije bilo lagano!
Ali ono što mi je pomoglo, jeste vjera u sebe i svoje sposobnosti, da sve što mi se dešava ima svoj razlog i rješenje i ono najbitnije – da je prolazno. I to prolazi nevjerovatnom brzinom. To je moja lekcija koju sam naučila u posljednjih 11 mjeseci.
Smještena sam na jugoistoku Turske, u Aziji gotovo na granici sa Sirijom, da, i to uopšte nisam mnogo istraživala prije nego što sam došla ovdje, ali bez brige, na itekako sam sigurnom mjestu, u gradu Adani.
Tu su me već prvih dana dočekale visoke temperature, preko 30°C, što i nije nešto na što sam navikla, visoke zgrade i ne tako raskošna priroda, a s obzirom na to da sam odrasla u srcu Bosne i Hercegovine, u gradu Konjicu na rijeci Neretvi okružena brdima, ne mogu reći da sam tek odjednom prihvatila sredinu u kojoj se nalazim.
Mislim da je moje najveće bogatstvo ovdje moja host-porodica, divna mama Nihan i dvije mlađe sestre- Ajća i Ella sa kojima provodim većinu svog slobodnog vremena. Uvijek su tu uz mene, trudeći se da svaki dan moje razmjene učine što ljepšim i zanimljivijim. Turska hrana je veoma specifična, u kojoj preovladavaju razni začin, nije toliko slična našoj bosanskoj koliko se priča. Iskreno i ne sviđa mi se nešto posebno, ali to me nije spriječilo da se udebljam već u prvim danima svoje razmjene. Mislim da je to zbog izvanrednih slatkiša, a moja host-mama ima slastičarnu tako da sam već dosad isprobala turske slatkiše u svakom pogledu. Turci su veoma tradicionalni, posebno u gradu u kojem se ja nalazim, ispunjeni ljubavlju i spremni pomoći u svakom momentu. Škola koju pohađam je divna, profesori su veoma tolerantni i druželjubivi. Imam prekrasan razred gdje sam stekla posebna prijateljstva.
Ovdje sam oko dva mjeseca i već sam se navikla na svoj život ovdje, na visoke temperature, školu, prijatelje, drugu porodicu…
Ova razmjena je za mene veoma hrabar korak koji me uveo u novo poglavlje mog života ispunjeno brojnim iskustvima.
Preda mnom stoji dug period za koji vjerujem da je jedan od težih, ali uistinu i ljepših poglavlja u mom životu. A vama svima od srca preporučujem da se pridružite AFS porodici i spoznate pravog sebe.
Šaljem mnogo srdačnih pozdrava iz Turske,
Jasmina
Ukoliko želite da se prijavite za program razmjene srednjoškolaca u Turskoj i otkrijete kulturu, tradiciju i običaje, istražite našu stranicu Postani AFSer i popunite online prijavni formular. Više iskustava naših učenika možešte pronaći na sljedećem linku: Iskustva AFS učenika