Marija iz Istočnog Sarajeva, učesnica AFS tromjesečnog programa interkulturalnog učenja kroz razmjenu srednjoškolaca odlučila je da podijeli svoje iskustvo razmjene iz Belgije, gdje je pohađala školu i živijela u domaćin porodici. U nastavku pročitajte njegno iskustvo.
Široki pogled sa prozorčića aviona na, činilo mi se, beskonačne poljane,tog suncem okupanog 7.septembra i glas pilota koji govori: ,,Slijećemo u Brisel”,dok se uzbuđeno meškoljim na svom sjedištu,bio je moj prvi susret sa Belgijom.
Stigla sam. Gdje tačno? I zašto? Nisam znala, ali nešto mi je govorilo da me čeka nezaboravno iskustvo. Potom sam upoznala host-mamu koja me dočekala na aerodromu sa svojim partnerom. Nepoznati ljudi,nepoznatno mjesto,strani jezik i kažu mi: „Idemo kući“. Zvuči ludo,ali to je početak moje, do sada, najčarobnije priče, priče u kojoj sam stekla drugi dom i prijatelje.
Stigli smo u Ardooie malo selo na domak Briža, gdje sam provela naredna 3 mjeseca. Prvi dani bili su drugačiji, dinamični i ispunjeni. Kao i u svakoj maloj sredini, svi su znali da sam nova i svoju znatiželju nisu krili. Srećom,stanovnike Ardooie-a krasi ljubaznost, druželjubivost i gostoprimljivost, te su učinili da se osjećam kao lokalni počasni gost. Još prvog dana djevojke iz mog novog razreda odvele su me na festival i upoznale sa većinom društva koje pohađa istu školu. Rrekli su mi da je to veče moje dobrodošlice. Zatim sam upoznala druge AFS učenike iz mog okruga, a među njima i moju buduću najbolju drugaricu Meriç (iz Turske), koja je na našu sreću, živjela dvije ulice dalje od mene. Tako je započeo moj novi život. Moram istaći da najviše zahvaljujem mojoj host-mami što sam se za kratko vrijeme navikla i osjećala kao kući. Uz njenu pomoć još 16.septembra počele smo komunicirati pomalo i na holandskom da bismo sredinom novembra vodile cio razgovor na istom. Priznaću, nije mi bilo lako u školi, na samom početku. Ne samo zbog jezičke barijere, već i zbog nastave koja traje cio dan (do 17 h) što je za mene bilo veoma naporno. S obzirom da sam bila učesnik tromjesečnog programa,k oja host mama se trudila da mi ispuni gotovo svaki dan i da što više doživim za taj kratki period. Putovala sam širom Belgije, pa i do Pariza, sa njom, prijateljima i školom. Ekskurziju na Ardenima nikada neću zaboraviti. Planinarski dom, avanturistički parkovi, satima duge šetnje po šumskim stazama i pjevušenje šašavih pjesama sa profesorom biologije. Ali nažalost, ne mogu sve opisati. Sve emocije, misli, sve trenutke (dobre i manje dobre) prosto je nemoguće staviti na papir. To ostaje da otkucava u mom srcu i leži u mojim uspomenama.Toliko toga imam da kažem,ali da na kraju ni u pola ne ispričam. Novi ukusi, mirisi, nove navike, nova omiljena jela i pića.
Rado se sjećam i tužnih dana i osjećaja usamljenosti i sjete ,koji su me učinili samostalnijom i jačom i zbog kojim sada više cijenim ljude koje volim, zemlju u kojoj živim ali i sebe samu. Iako je moj prvi izbor bila Njemačka i iako sam se potajno nadala nekoj poznatoj tursitičkoj destinaciji, sada bih sve to odbila za moje toplo, malo seoce na zapadu Flandrije.
Zaljubila sam se u purpurne zalaske i uvjerila se da definitivno ne podnosim željezničke stanice. Razmjena me naučila da nigdje ne postoji utopija, jer vrline ne postoje bez mana.
Ukoliko želite da se prijavite za program razmjene srednjoškolaca u Belgiji i otkrijete kulturu, tradiciju i običaje, istražite našu stranicu Postani AFSer i popunite online prijavni formular. Više iskustava naših učenika možešte pronaći na sljedećem linku: Iskustva AFS učenika