Zovem se Dunja Rokvić, učenica sam Opće gimnazije KŠC-a u Banjaluci i prošle školske godine sam bila na razmjeni u Italiji. Dočekala me jedna divna porodica, ugostila i pružila sve u jednom malom mjestu pored grada Parme, u italijanskoj regiji Emilia Romagna. Ubrzo su postali moja „druga” porodica, sad imam brata i sestru i još jednog psa. Zaista često čujemo, pogotovo host-sestra i ja, jer smo vršnjakinje.
Tako sam za ovaj Božić i Novu godinu išla tamo i bilo je prelijepo ponovo vidjeti sve njih, a i članove šire porodice. Naravno, vidjela sam i mnoštvo drugih ljudi koje sam upoznala tokom razmjene, prijatelja i volontera Interculture, a uspjela ostvariti i pokoje novo poznanstvo.
Tokom mojih 10 mjeseci u Italiji pohađala sam Liceo Classico, što je najsličnije našoj opštoj gimnaziji i tamo sam se takođe snašla. Nisam čak ni ocjene puno pokvarila, a našla sam vremena za druženja, izlaske i putovanja. Vrlo je zanimljivo primjećivati razlike između dva tipa školovanja. Profesori su puno pričali sa mnom, a neki su baš uticali na moje sazrijevanje.
Ipak, najdraži ljudi su oni koji su bili u istom gradu u isto vrijeme iz svih dijelova svijeta. Poznavati sve njih, neke čak do srži, je neprocjenjivo. Divno je i dan-danas pričati sa njima na talijanskom putem interneta, razmjenjivati nova iskustva i šale. Divno je kad te probudi poziv iz Finske koji onda traje i traje. Divno je iščitavati pisma i iznova gledati zajedničke slike, posebno prisjećati se i naših gluposti.
Jednostavno, jedno ovakvo iskustvo je teško staviti na list papira. Isto tako kao što ga je bilo teško staviti u samo jedan kofer od 20kg pri povratku. To je jedno ogromno bogatstvo i iskreno se nadam da će što više ljudi iz naše države imati mogućnost da ode na jedan od programa. Kao stipendistkinja, a i poznavajući dosta drugih stipendiranih učenika, neizmjerno sam zahvalna Banci što mi je dala u priliku. Sjećam se kako smo na prijemu Intesa San Paolo banke u Milanu za sve stipendisane učenike koji trebaju krenuti na jedan od programa i koji su u Italiji u to vrijeme skoro svi zaplakali. Vjerujem da niko od nas to neće nikad zaboraviti.
Dunja Rokvić
AFS jednogodišnji program razmjene učenika, Italija 2010/11.
Stipendistkinja Intesa Sanpaolo Banke BiH