Damir iz Sarajeva, učesnik AFS tromjesečnog programa interkulturalnog učenja kroz razmjenu srednjoškolaca, odlučio je da podijeli svoje iskustvo razmjene iz Češke Republike, gdje je pohađao školu i živio u domaćin porodici. U nastavku pročitajte njegovo iskustvo.
Moje prethodno iskustvo u interkulturalnoj razmjeni u Italiji je bilo više nego uzbudljivo iskustvo i za trajno pamćenje. Iskustvo života od jedne godine u talijanskoj porodici uz učenje talijanskog jezika i pohađanje škole za kulinarstvo Massimo Alberini, ostavilo mi je pečat. Nešto slično kao pečati u planinarskoj knjižici ili školskoj knjižici iz osnovne škole. Ti pečati vas vrlo često podsjete na lijepe trenutke u kojim ste bili ili događaje i susrete koje ste sami kreirali.
Pod tim prijatnim dojmom Italije, odlučio sam se prijaviti opet na AFS Interkulturalni Program, ali sad u trajanju od tri mjeseca. Moja država interesovanja i programa razmjene bila je Češka Republika i njen glavni grad Prag.
Bio sam prijatno iznenađen kada sam saznao da je moja buduća „host“ porodica oduševljena Bosnom i Hercegovinom i da se raduju mom dolasku.
Moj put je počeo sredinom septembra. Iz Sarajeva sam imao let za Beč, nakon kojeg sam imao isti dan let za Prag. Sticajem okolnosti let za Prag je bio otkazan te sam morao ostati u Beču jednu noć. Tako sam sasvim slučajno posjetio Beč. Sljedećeg dana kada sam sletio u Prag dočekao me je AFS volonter, koji je ujedno bio i kontakt osoba sa kojom sam kasnije sačekao svoju porodicu u AFS uredu.
U novoj porodici sam imao mlađeg „brata i sestru“, što mi je bilo malo neobično, jer sam ja u svojoj biološkoj porodici najmlađi. Imati mlađeg brata i sestru za mene je bilo potpuno novo iskustvo. Vrlo brzo sam uspostavio odnos sa svim članovima porodice, jer ipak češki je jezik pomalo sličan našem maternjem.
Imao sam priliku da novoj „host“ porodici pripremim razna bosanska jela, poput bosanskog lonca, sarme i hurmašice. Imao sam također priliku da upoznam dosta o njihovoj tradicionalnoj kuhinji. Otišli smo jedan vikend u jednu pivnicu gdje nas je osoblje provelo kroz muzej o pivu i pokazali su nam interesantne mašine koje se koriste za proces pravljenja piva. Nakon toga smo otišli u srednjovijekovni restoran koji je bio u pravom stilu srednjeg vijeka. Moje iznanađenje je bilo kada nam je prišao konobar u srednjovjekovnoj odori i uslužio nas tradicionalnom zeleninovou omáčkou s masem a brambory što je naš ekvivalent prženog mesa s krompirom. Mene kao učenika ugostiteljsko – turističke škole je prijatno iznenadilo jer nisam imao priliku da čujem I vidim o takvom lokalu. Dobio sam inspiraciju za svoje buduće školovanje I novog načina prezentovanja usluživanja jela.
U ovoj razmjeni dosta toga sam ponovo naučio i mnogo sam kao osoba „sazrio“. Često sam izlazio sa svojim prijateljima, Helenom, Verčom, Honzom, Petrom i Jakubom po raznim mjestima za mlade i pokazivali su mi male kutke Praga i pričali o njihovoj historiji. U tim prilikama sam im spominjao da su veći broj objekata iz Austro- Ugarskog perioda u Sarajevu projektovani od strane Čeških arhitekata. Također je bila proslava 100 godina odvajanja Čehoslovačke od Austrougarske gdje su me odveli na vojnu paradu. To mi je bilo interesantno vidjeti kako avioni lete iznad nas, prave piruete u zraku, vidjeti ponos i osmijeh na licima Čeha i toliku njihovu sreću na jednom mjestu. Mislim da je potrebno znati i da sam u Češkoj Republici proslavio svoj 18-ti rođendan koji sam proslavio sa ostalim prijateljima iz AFS-a kod srednjovjekovnog dvorca Český Šternberk gdje smo se okupili oko vatre navečer pjevajuči i jedući kobasice.
U školi Libeňský zámek sam se dobro snašao, stekao sam brzo nove školske kolege. Uz njihovu pomoć sam uspio savladati češki jezik, ali i naučiti nešto novo o historiji njihove države. Mnogo toga sam naučio o Pragu i historiji Češke Republike. Posebno su me impresionirali postupak građana Republike Češke koji su 1989. godine izašli na mirne proteste u Pragu da protestuju protiv tadašnjeg 41 – godišnjeg režima. Sa tim načinom protesta, mirno sjedenje uz svijeće, Česi su ponosni i iz tih razloga svoj postupak su nazvali „Velvet“, „Baršunasta“ ili „Nježna“ revolucija.
U sklopu školskih aktivnosti sam imao i organizovane izlete, tako da sam posjetio razne Češke dvorce, „Pražsky metronom“, poznati „Letna“ park i dr.
U školi način nastave je dosta drugačiji od našeg. Nastava traje od osam ujutro pa sve do šest popodne i najveća ocjena im je jedan, a najniža pet. Neobično mi je bilo na početku, ali sam se brzo navikao na način ocjenjivanja i njihovu dinamiku časova.
Nakon boravka u Pragu u sklopu organizacije boravka od strane AFS otišao sam u Brisel, gdje sam sa svim ostalim učenicima, koji su bili na razmjeni, imao završni kamp od četiri dana. Tih dana smo imali puno interesantnih radionica i imao sam priliku da čujem mišljenja blizu 200 učenika o njihovom iskustvu u drugim državama.
U sklopu radionica dobili smo razne teme po slobodnom izboru koje trebamo obraditi i prezentovati a ja sam inspirisan slijetanjem svemirske sonde na Mars uzeo i obradio temu Međuplanetarni trasport. To je bio rad mojih kolega iz Njemačke, Slovenije i mene sa kojima sam radio te smo dobili razne pohvale od strane volontera i ostalih učenika na našu kreativnost i domišljatost.
Jednu noć smo učili IRSKI PLES!!!! Bilo je „mega kul“ (rečeno na slengu nas učenika sa AFS razmijene) i preporučujem da ga potražite i probate ga zaigrati. Između ostalog, sam imao priliku da posjetim i Europski Parlament i da saznam dosta toga o Europskoj uniji. Ova tri mjeseca razmjene brzo su prošla, ali ona su ostavili velikog trag u mom životu. Jedno ozbiljno životno iskustvo koje ću dugo pamtiti.
Koliko god neka iskustva bila ugodna ili neugodna to su iskustva i tako se trebaju gledati i vrijednovati. Za svaku novu priču postoji početak, zaplet, vrhunac, rasplet, kraj i također neka pouka koju možemo izvući iz priča, pa i ove moje. Ja sam iz svog boravka u Republici Češkoj izvukao da još dosta stvari trebam da naučim i da trebam da težim ka znanju i samoispunjenju. Želio bih svakom da preporučim AFS Interkulturalni Program razmjene. Postoji puno stvari koje se ne uče u školama, a koje se na ovaj način stiču i također ostaju u nama do kraja naših života.
Pragram AFS je nesvakidašnji model sticanja ovih iskustava i svim čitaocima predlažem da se uključe u rad UG” Interkulturalni susreti u Bosni u Hercegovini” u okviru kojeg se organizuju boravci srednjoškolaca u zemljama članicama AFS-a (American Field Service).
Želim da se ovim putem također zahvalim volonterima iz Sarajeva koji su pratili moj boravak i uvijek mi pružali pomoć i svojim savjetima mi pomagali da prebrodim specifične trenutke.
Pozdrav všech mých českých přátel z Sarajeva. (Pozdrav svim mojim Češkim prijateljima iz Sarajeva).
Ukoliko želite da se prijavite za program razmjene srednjoškolaca u Češkoj Republici i otkrijete kulturu, tradiciju i običaje, istražite našu stranicu Postani AFSer i popunite online prijavni formular. Više iskustava naših učenika možešte pronaći na sljedećem linku: Iskustva AFS učenika